MIRIS KISE NA BALKANU

E pa zato što je borba za djevojku oduvijek postojala. To je viteštvo koje se, vjerujte, često završava krvoporlićem. Jer momci iz jednog sela zabranjuju onima iz drugog da dolaze kod njih na ašik. Tek kad momak dokaže svoju hrabrost, dolazi do proševine. Tad Srbin njenima nosi rakiju, dok musliman nudi halvu, kahvu, šećer i duhan. Postavlja se sofra i uz jelo i piće domaćini se dogovaraju kad ćesvatovi doći po djevojku. Na odlasku, ona ih kiti rupcima, čevrmama, pažljivo i sa ljubavlju izvezenim. Vezla ih u tišini svog djevojaštva i čistote sa strahom i željom u srcu da bude izabrana od onoga nakoga je oko bacila. U znatiželji i iščekivanju, svaki bod približava je času koji će joj, po zakonu i običaju, promijeniti život i dati joj svrhu opstanka. Kao i uvijek, tuga i radost pomiješani. Strah od novog i želja za promijenom. Tako ona trepti i čeka, povija se pod težinom nove odgovornosti, a da i ne zna sasvim jasno u čemu se ona sastoji. A onda svatovi dolaze po djevojku: konjanici i pješaci. Nose pite i ostalu hranu , pljoske, a ponekad i burad rakije. Uz pucnjavu i pjesmu udaraju bubnjevi i obijesti, krv ključa, a glasovi se upliću u čipku što je vezu opanci u sitnom kolu.A onda dolazi najvažnije: otac i mladoženja stanu na kućna vrata svaki s pojedne strane, pa uhvativši se za ruke, primoraju mladu da sagnuta uđe u kuću. Time ona dokazuje da ce biti pokorna i slušati muža i njegove roditelje. Mlada se pokloni pred ognjištem i poljubi ga...