OTVOREN PRVI ZVANICNI PORTAL ZA HOMOSEKSUALCE

Crna Gora je napravila još jedan korak u poštovanju prava marginalizovanih grupa. Otvaranjem zvaničnog web portala za crnogorske homoseksualce učinjen je korak naprijed ka afirmaciji slobode seksualne orijentacije.
Ciljna grupa Montenegro-gej portala su muškarci koji imaju seksualne odnose sa muškarcima, rekla je za naš program Jelena Čolaković, program koordinator nevladine organizacije "Juventas", koja je ovaj projekat realizovala u skladu sa Vladinom strategijom za borbu protiv HIV-a i AIDS-a. Ciljevi projekta su promovisanje seksualnog zdravlja i ublažavanje netrpeljivosti prema homoseksualcima:

"Projekat je osmišljen s ciljem stvaranja pozitivnog okruženja u crnogorskom društvu, odnosno poštovanja ljudskih prava svih građana, bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju. Jedna od aktivnosti kojom ćemo svakako uticati je da ćemo pokušati da smanjimo nivo homofobije društva, i postavljanjem ovog sajta, čiji je prvenstveni cilj pružanje informacija koje će uticati na znanje, kao i na stvaranje jedne aktivne sredine u kojoj živimo."

Posjetiocima crnogorskog gej portala se nude vijesti iz zemlje i regiona koje se odnose na prava seksualnih manjina, i korisni savjeti i priručnici u vezi polno prenosivih bolesti, rizičnim ponašanjima, i uputstva za borbu protiv diskriminacije i homofobije. Sajt nudi tekstove o pravima gej zajednice u Crnoj Gori, govor američkog predsjednika Baraka Obame o pravima homoseksualaca, ali i instrukcije za uspješan seks među muškarcima. Pokretanje montenegro-gej portala je u skladu i sa koracima države koji su nedavno učinjeni na međunarodnom planu. Naime, Crna Gora je jedna od 66 država koje su se prije tri mjeseca u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija u Njujorku obavezale na poštovanje prava homoseksualaca. Ovaj međunarodni dokument, koji je inicirala Francuska, homoseksualcima garantuje jednakost i zabranjuje njihovu diskriminaciju.

SAMO JEDNA TRANSRODNA OSOBA ZIVI U CRNOJ GORI

Aleksandar Saša Zeković u tekstu Kratki osvrt na neke aspekte položaja transrodnih osoba u Crnoj Gori ukazuje da transrodne osobe ne razmišljaju da promene svoj rodni status iz straha od osude porodice i okoline. Mnogi od njih nemaju sredstava za operaciju promene pola. Zeković navodi da je, prema dostupnim podacima, dosad pet lica iz Crne Gore izvršilo promenu pola a da samo jedno živi u Crnoj Gori. Čak i ova osoba mora da krije svoj identitet od svog partnera.Zeković je od KBC Crne Gore tražio informaciju da li je moguće uraditi promenu pola u ovoj ustanovi. Odgovor koji je stigao bio je negativan. Transrodna lica iz Crne Gore uglavnom su usmerena ka Beogradu, konstatuje Zeković. Pohvalio je nedavno svedočenje Marka Bojanića, prve javno deklarisane transrodne osobe u Crnoj Gori, za podgoričke Vijesti (tekst je preneo i beogradski Blic, na čijem sajtu je bilo veoma iskrenih reči podrške Bojaniću, prim.aut). “Postupak Marka Bojanića za praksu ljudskih prava je dragocjen, čak i za crnogorske ukupne društvene tokove, revolucionaran. On je učinio ovaj čin sa jasnom namjerom da ohrabri i pomogne položaj svih transrodnih osoba u Crnoj Gori a okruženje u cjelini podstakne na tolerantniji i prihvatljiviji odnos”, mišljenja

BOJKOT POLITICARA

Kako su pre nekoliko dana javile podgoričke Vijesti, niko od crnogorskih političara nije se pojavio na trodnevnoj konferencije u Podgorici - Pravda na Balkanu: Jednakost za seksualne manjine, na kojoj se raspravljalo o ostvarivanju prava LGBT populacije kao jednom od uslova na putu ka EU. Ulrike Lunacek, poslanica Evropskog parlamenta iz stranke Zelenih, koordinatorka Komiteta za spoljne poslove, izvestiteljka za Kosovo i članica LGBT Integrupe smatra da to što su političari bojkotovali skup pokazuje njihov strah da javno govore o LGBT osobama u Crnoj Gori. “Ako Crna Gora želi da napreduje, jasno je da političari moraju da nauče da otvoreno i pozitivno govore o LGBT populaciji”, poručila je ona.

NASILJE SE ZBOG STRAHA NE PRIJAVLJUJE

Više od 70 odsto građana Crne Gore smatra da je homoseksualnost bolest, dok 58 odsto očekuje od državnih organa da rade na suzbijanju homoseksualnosti, pokazalo je istraživanje Akcije za ljudska prava.



Pretpostavlja se da u Crnoj Gori živi od 30 do 62.000 ljudi homoseksualne orijentacije. “Ugroženi predrasudama i često psihičkim i fizičkim nasiljem okoline, oni po pravilu kriju svoju seksualnu orijentaciju, koju niti mogu niti treba da mijenjaju”, kaže za Dojče vele istraživač ljudskih prava Aleksandar Zeković. On je kazao da nedostatak prijava slučaja nasilja i diskriminacije po osnovu seksualne orijentacije ne znači da takvih slučajeva nema, kako istraživanja pokazuju, već da se takvi slučajevi od straha ne prijavljuju.

Siguran samo u svojoj sobi…

U anonimnom upitniku 30 osoba o položaju homoseksualne orijentacije navodi se da je više od polovine ispitanika, njih 18, doživjelo nasilje van porodice, počev od psihičkog maltretiranja i kamenovanja, do silovanja i prebijanja.

“Zabilježena su četiri slučaja domaćeg nasilja, od toga jedno silovanje (incest). Nijedan slučaj nije prijavljen zbog straha. Jedan ispitanik je dodatno naveo da se u Crnoj Gori jedino sigurno osjeća u svojoj sobi”, kaže se u upitniku.

Navodi se da je više od polovine ispitanika, 18, doživjelo neki vid diskriminacije, u nekoliko slučajeva od policije.

“Nekoliko je navelo primjere diskriminacije na fakultetu, ucjenjivanje, prijeteća pisma i pozive. Nekoliko ispitanika je prijavilo neprijatnosti od učitelja, nastavnika i profesora". Od njih 18 samo četvoro, ne krije svoju seksualnu orijentaciju.

Na pitanje koje bi tri stvari promijenili u Crnoj Gori većina želi prihvatanje od društva „onakvih kakvi jesu“ i opšte obrazovanje stanovništva o tome da homoseksualnost nije bolest. "Željeli bi ravnopravnost i gej klubove". Više od polovine porodica ispitanika, zna za njihovu seksualnu orijentaciju. Od tih porodica koje znaju, većina to prihvata, mada se majke navode kao tolerantnije. Ostali ispitanici su sigurni da njihove porodice ne bi mogle da prihvate njihovu seksualnost pa je kriju.

HOMOSEKSUALNOST-SRETSVO UCJENE

Pošto se alternativna seksualna orijentacija zbog zatvorenog mentaliteta krije od javnosti kao najveća tajna, homoseksualnost se često koristi kao sredstvo ucjene. "U Crnoj Gori je lakše uništiti nečiju reputaciju navodima o homoseksualnosti nego optužbama za korupciju ili kršenje zakona", kaže Zeković.

On optužuje crnogorsku političku elitu da rutinski koristi homoseksualnost kao sredstvo diskreditacije rivala i protivnika. Isto se događa i van političkih krugova. Žrtve iz svih slojeva društva u javnosti najčešće ne otkrivaju homofobične aspekte ucena koje trpe, ne bi li tako zaštitili privatnost u netolerantnom okruženju.

U avgustu ove godine, D. M. iz Podgorice je od svog sugrađanina homoseksualca iskamčio 100 evra u zamenu za ćutanje o njegovoj seksualnoj orijentaciji. Međutim, kada je zatražio još 30 evra, žrtva je prijavila slučaj i D. M. je optužen za ucjenu. Još nije poznato da li će se žrtva pozvati i na diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije. Ukoliko to ne učini, još jedan slučaj homofobičnog nasilja proći će nezabeležen.

SAMO DA BRUKA NE PUKNE

Mirko i Nenad bi najviše voleli da zaborave noć u kojoj su ih podgorički policajci zatekli u parku u intimnom odnosu i odlučili da im održe lekciju pretukavši ih i ostavivši u mraku bez odeće. Posramljeni i nagi, nekako su stigli do kuće, a zatim se potrudili da zataškaju sve tragove ove "sramote".
"Ovi momci su jednostavno zaključili da u Crnoj Gori ne postoji klima tolerancije, te da bi im bilo kakvo procesuiranje slučaja donelo više štete nego koristi", prokomentarisao je Aleksandar Saša Zeković, član Saveta za građansku kontrolu policije i istraživač kršenja ljudskih prava.
Kao jedan od malobrojnih koji su saznali za ovaj slučaj, Zeković je dobio potvrdu priče i iz policijskih izvora. "Imao sam sve što je bilo potrebno za pokretanje slučaja – osim onoga što je najvažnije, a to je saglasnost barem jedne od žrtava", dodao je on. Četiri godine nakon incidenta nijedan od umešanih policajaca nije pozvan na odgovornost. Javnost nikada nije saznala šta se dogodilo dvojici muškaraca, koji su zbog sigurnosnih razloga ovde morali da budu predstavljeni pod lažnim imenima.
POGREŠNA SLIKA: Mali broj registrovanih slučajeva homofobije u Crnoj Gori ne treba tumačiti kao znak tolerancije. Čak i kada prijave napad, žrtve homofobičnog nasilja najčešće izostavljaju deo priče koji se odnosi na diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije. Postojeći statistički podaci ne odražavaju stvarni nivo homofobije u društvu.
Dvadesetpetogodišnjem Ivanu (što nije njegovo pravo ime), studentu jer mu nismo dali kišobran koji je hteo da nam otme." Ovo ostaje jedina zabeležena verzija događaja.iz Podgorice, pre nekoliko godina je polomljena jagodična kost dok je pokušavao da zaštiti svog tadašnjeg dečka. Dok ga je tukao, napadač je uzvikivao: "Pederčino, sve ćemo vas pobiti!" Ivanovom partneru je probijena bubna opna. Obojica su završili u hitnoj pomoći, a napadač je pobegao.
U bolnici ih je ispitao policijski inspektor. "Ispričali smo mu samo deo onoga što se dogodilo", seća se Ivan. "Pošto je padala kiša, rekli smo mu da nas je neki momak napaoZato sto mu nismo htjeli dati kispobran koji je htio da nam otme”.Ovo ostaje jedina zabiljezena vrrzija dogadjaja.

SMIJE LI SE BITI DRUGACIJI : ISPOVJEST JEDNOG HOMOSEKSUALCA

CAK SE I ZA MNOM PUCALO KAD SAM SE RODIO


“Samim priznanjem ja sam se odrekao normalnog života, normalne komunikacije sa porodicom, pomirio sam se sa činjenicom da nikada neću imati svoju djecu, iako ih želim. To priznanje koje sam ja sebi dao sa 16 godina, bilo je nešto najhrabrije što sam uradio u životu. A hrabrost je ono što mi je potrebno svakog dana jer u Crnoj Gori nema mjesta za one drugačije.”

Ima 22 godine, živi u Crnoj Gori i homoseksualac je.
“Pojavio se Promonte chat na koji sam se prijavio. I ne znam kako, teško mogu i sebi da objasnim, kroz sat vremena dopisivao sam se sa momkom koji je dosta stariji od mene i gej. Živio je u mom gradu. Dogovorili smo se da odemo na kafu i kroz razgovor sa njim shvatio sam određene stvari.Mislim da sam poslije tog sastanka znao da sam homoseksualac. Tada sam imao 16 godina.”

Ovim riječima počinje svoju priču. Priču o homoseksualacima u Crnoj Gori, njihovom internom životu, toleranciji, ili bolje reći netoleranciji našeg društva prema pripadnicima gej populacije.

Kažu da je porodica oslonac svakome od nas. A da li je tako u tvom slucaju?
,, Moja porodica ne razlikuje se mnogo od ostalih. Što bi se reklo jedna sasvim “normalna” crnogorska porodica. Iako licno nijesam osjecao da radim nesto lose, u početku svog seksualnog života, nijesam zelio da o tome znaju moji najblizi. Sada, nakon šest godina znaju mi braća. Mislim da su oni sumnjali i prije nego što sam im rekao, jer ja se ne trudim da sakrijem svoju seksualnost. Nikada nisam kazao u javnosti – ja sam gej- ali nikada nisam rekao ni – ja nisam gej.”
Objasnjava kako njegova braća prihvataju tu, što bi se reklo u Crnoj Gori, “sramotu”:
“ Ignorišu. Vjerovatno je to njihov odbrambeni sistem. Znaju, ali ne žele uopšte da pričaju o tome, ponašaju se kao da ne znaju.Siguran sam da im nije sve jedno sto imaju brata koji se farba,pegla siske i prepoznatljiv je po svom jedinstvenom stajlingu kojeg prije svega karakterise dosta nakita. Ocu nikada neću priznati da sam homoseksualac, poznajem ga i vjerujem da bi ga to ubilo.
Ranije je i znao da me upita kako to da nemam djevojku,ali sada sve rjedje zapitkuje.”

S obzirom da je Kotor mali grad intersovanje zasto nema djevojku bilo je veliko.
“Da bih zaštitio sebe, i prvenstveno svoju porodicu od pitanjja I sumnji okoline, sa najboljom prijateljicom sam u jednom periodu glumio ljubavnu vezu. To jeste pomoglo u početku, ali osjećaj odvratnosti I dvoličnosti poslije toga bio je mnogo veći. Mislim da je to bio period života kada sam se najgore osjećao jer sam morao da se pravim da sam nešto što nisam da bih se uklopio u sredinu.”

Nas sagovornik koji ima uvjek uredno iscupane obrve,dotjerane i providnim lakom namazane nokte, u ormaru bar tri kratke jaknice,farmreke iskljucivo niskog struka priča svoja svakodnevna iskustva o sukobu njegovog manjinskog svijeta i “ispravne” većine:
“…Nikada me niko nije vidio sa muškarcem u javnosti. Ali, isfeminizirana sam osoba što ljude, izgleda, asocira na homoseksualnu sklonost, tako da je moja svakodnevnica gotovo nepodnošljiva - ne prođe dan da ne trpim verbalno maltretiranje. Nekada me zovu telefonom i prijete da će me ubiti, da ”pičkice i pederi” ne smiju postojati u Crnoj Gori. Dok prolazim ulicom često mi dobacuju “nakazo” ili “pederu”. Jedna od “najduhovitijih” izjava koju sam čuo glasila je: “Zamisli, i za ovim se pucalo kad se rodio”

,,Poslednji izlazak u diskoteci ,,Maximus” trajao je citavih 15 minuta jer je moje prisustvo do te mjere isprovociralo nekoliko “maco “muskaraca koji su poceli da me gadjaju ledom ,a papirima me redovno docekuju u autobusu mlade nade crnogorskog vaterpola koje se vracaju sa treninga,u vrijeme kada ja koristim gradski prevoz da bih se sa posla vratio kuci.
Prisjeca se “srecnih”srednjoskolskih dana:,,Bili smo na izlet u Ulcinju,kada su moji “drugovi”bacali mrtve insekte na mene,a mrznja je isla i dotle da su njih dvadesetorica pokusali i da me pretuku..Srecom ,uz pomoc profesora,zavrsilo se bez vecih posledica.”

Prošetali smo kasnije i podgoričkim ulicama, pa smo vidjele da su i stanovnici ovog grada veoma” hrabri “kada je u pitanju zgrožavanje i dobacivanje nekome ko im nije sličan. Naravno, kako i dolikuje jednoj patrijarhalnoj sredini, muskarci su bili daleko glasniji i ekspresivniji. Pitanje je koliko su te reakcije iskrene, jer nas sagovornik kaze da je veliki broj onih koji mu dobacuju, nazivaju ga raznoraznim imenima, a samo dvije večeri ranije bili su sa njim u krevetu.
“ Spavao sam i sa vjernim navijačem jednog crnogorskog kluba čija grupa je uvijek najglasnija i najspremnija da izrazi negodovanje i netolerantnost prema homoseksualcima. Ironično, ali je tako.” dodaje on , opet naglasvajuci da je je crnogorsko društvo veoma patrijarhalno i da samim tim ne postoji mogućnost da neko prizna javno da je gej.,, Većina muškaraca sa kojima sam bio u vezi ne bi, ni po koju cijenu, dozvolili da neko i posumnja u činjenicu da su gej, a kamoli što drugo. Taj strah od odbacivanja, prezrenja sredine ide čak dotle da bi, kako su mi sami priznali, i životom branili tajnu o svojoj seksualnoj orjentaciji. Ono što je za mene poražavajuće je cinjenica da je većina muskaraca sa kojima sam bio bila oženjena, neki su cak imali I djecu. Oni vode jedan potpuno drugačiji život od mog glumeći srećne porodice, a jednom mjesečno dozvole sebi da dva sata budu ono što jesu. “

U Crnoj Gori ne postoje gej klubovi, kao što je to slučaj u zemljama našeg okruženja ili državama Evropske unije. Zato se naš sagovornik, da bi ostvario veze, dovija. “Svoje partnere pretežno upoznajem na internetu. Postoje gej sajtovi i chat sobe. Ljeti se susrećemo i na nekim crnogorskim plažama za koje se, u okviru grupe, zna da dolaze pretežno homoseksualci. Zimi se sve, više manje, bazira na internetu, I na jednom kafiću u Budvi.”

Nas sagovornik tvrdi da na crnogorskoj javnoj sceni ima mnogo vise homoseksualaca nego sto se,to na prvi pogled,cini :“Imao sam seksualni odnos sa političarom kojeg imamo priliku da gledamo u skupštini”. Najviše me povrjedjuje što taj čovjek nikada nije javno istupio I stao u odbranu mojih, ali I sopstvenih prava. Štaviše, njegova stranka nikada se u svojoj istoriji nije zalagala za prava gej populacije.”

Svi naši političari, a kako govore istraživanja, i većina stanovnika Crne Gore, zalažu se za ulazak u Evropsku uniju. Interesantan podatak da bismo ulaskom živjeli u uniji sa npr. Holandijom ,zemljom u kojoj su legalizovani gej-brakovi, a homoseksualcima je omogućeno i da usvajaju djecu. Da li nasa zemlja na celu sa politicarima radi na poboljsanju polozaja homoseksualca?

“Koliko ja znam, jedini političar koji je iznio pozitivan stav prema pripadnicima gej populacije je predsjednik Liberalne partije, Miodrag Živković , dok je potpresjednik SNS-a, Goran Danilović svoj negativan stav izrazio grubom dosjetkom “Bog nije stvorio Adama I Stevu, već Adama I Evu”.

Diskriminacija homoseksualne populacije dijelom je podstaknuta i negativnim stavom crkve . Hriscanstvo i Islam, dominantne religije u Crnoj Gori, seksualne odnose sa pripadnicima istog pola smatraju smrtinim grijehom. ,,Bilo mi je tesko da prihvatim stav crkve jer moja porodica je religiozna,pa su i mene vaspitali kao vjernika”- objašnjava naš sagovrnik .
,,Homoseksualnost je sodomija, ko ima takve sklonosti treba ih sputavati,jer vrlina je sputavati grijeh u sebi.”- nema dilema za starjesinu pravoslavne crkve Svetog Nikole u Kotoru,Momira Krivokapica.

Kaže da se tokom službe prilično izvještio da prepozna homoseksualce, čak je, tvrdi Krivokapić, samo proučavajući rukopise kandidata za sveštenike otkrivao njihove pritajene sklonosti i odvraćao ih od božje službe.

,, Rekao sam mu da mi ne dolazi na pricesce ukoliko i dalje nastavi sa tim .” Zaprijetio je “gresniku” koji mu je povjerio da je imao seksualni odnos sa muskarcem.,,U srcu je podrzao nasilje pocinjeno nad homoseksualcima prilikom gej parade u Beogradu “pravdajuci se rijecima:,, Ja sam prije svega covjek pa tek onda pop.”
Inace,ovaj pop krstio je homoseksualca iz nase price.

Narvno, ne misle svi kao starješina Krivookapić. Profesorica psihologije Lidija Begović, inače Kotoranka, ističe da homoseksualnost nije poremecaj. “To je stvar izbora, baš kao i biti heteroseksualac”, ističe Begović napominjući da u konzervativnoj sredini, poput crnogorske, ne bi preporučila javno izjašnjavanje jer ljudi znaju biti pretjerano grubi po tom pitanju . “Svi u sebi nosimo latentnu homoseksualnost pa vjerovatno zbog toga postoji strah da bi smo druzenjem sa takvim osobama doveli u pitanje sopstvenu seksualnost”, smatra Begović izražavajući nadu da će se, ipak, odnos prema ljudima drugačije seksualne orijentacije mijenjati na bolje, da će se sve više izražavati tolerancija.

A do tada?

”Za mog života, ovdje se neće stvari mnogo promijeniti. Svu svoju budućnost, nade i očekivanja vezujem za prostor van ove zemlje. Nadam se da ću uskoro biti negdje gdje ljudi poštuju različitosti i znaju da cijene tvoje kvalitete bez obzira na to sa kim spavas, a izgleda da je to, u ovako poremećenom sistemu vrijednosti, najvažnije”, kaže naš sagovornik. On se na svom primjeru, očito, uvjerio da bolje sjutra ne dolazi brzo.


Jelena Djuric
Vesna Djurovic